Kao da su jučer bile djetinje igre, prvi snovi, prvi planovi, a već danas osjećamo kako vrijeme nosi dane jedan za drugim, tiho i neumorno. U tome ima nečega što je istodobno i lijepo i pomalo bolno. Lijepo, jer svaka godina nosi iskustvo, sazrijevanje i dubinu, a bolno, jer nas podsjeća da ništa na zemlji ne traje zauvijek. Ali, kad bi sve na zemlji bilo trajno i nepomično, čovjek bi ostao zarobljen u istim trenucima, u istim okolnostima, bez rasta i bez nade da će se išta promijeniti. Prolaznost, koliko god nas ponekad boli, otvara prostor novosti, sazrijevanju i preobrazbi. ”Sve ima svoje vrijeme” (Prop 3,1). Postoji vrijeme radosti i vrijeme suza, vrijeme početaka i vrijeme završetaka. Da nema prolaznosti, ne bismo znali cijeniti trenutke koji su nam darovani. Pjesnik Rainer Maria Rilke u Pismima mladom pjesniku je zapisao: ”Prolaznost svega nas podsjeća da je svaki trenutak dragocjen.” Upravo zato što stvari ne traju zauvijek, čovjek ih može doživjeti dublje i zahvalnije. Zato nek naša molitva bude: ”Nauči nas dane naše brojiti” (Ps 90,12), jer vrijeme nam je dano da u njemu rastemo, volimo i postajemo sve više ljudi kakvima nas je Bog zamislio. Godine ne žure toliko koliko mi kasno primijetimo koliko je svaki dan dragocjen. Kad smo bili mladi, činilo nam se da je život dug i širok poput ravnice bez kraja. Dani su bili puni planova, snova i spoznaje da sve tek počinje. Nismo razmišljali mnogo o vremenu. Živjeli smo, trošili, ponekad i rasipali, jer nam se činilo da svega ima napretek. A ipak, sada kad se sjetimo tih dana, ne sjećamo se svega. Ostali su samo neki događaji, lica prijatelja, putovi kojima smo hodali. Riječi koje su nas dirnule, mirisi ljeta, zvukovi večeri, radost koja je bila jednostavna i čista. Pa ipak, život nije samo ono što je bilo, nego i ono što je iz toga naraslo. I možda je baš zato lijepo moći reći: sjećamo se tih dana. Ne zato da bi se vratili u njih, nego da zahvalimo za put koji je od njih započeo. Godine prolaze, ali ono što je u ljubavi učinjeno ne nestaje. Ne treba previše pitati kuda žure. Neka ih. Bogu hvala na svemu.