Krist se otvoreno suprotstavlja farizejima koji kritiziraju vjersko ponašanje njegovih učenika. Kad se radi o zaštiti njegovih učenika Isus je neumoljiv, izravan, čak i agresivan – takvima u lice jasno kaže da su licemjeri. ”Opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?” (Mk 7,1-13) Zamislite, farizeji su ”opazili”, vrebaju ne bi li nešto našli ”da počnu gristi”. To su duhovni snajperisti. Zure unaokolo. Isus je svjestan da optužba farizeja nije bezazlena, jer se zbog nepoštivanja pravila doista moglo biti kažnjen. Uostalom, i On sam bi zbog toga mogao biti kompromitiran. I farizejima je doista do toga da pronađu ”nešto” čime bi mogli optužiti Isusa. Znamo da prakticiranje vjere sadrži propisane vanjske elemente, određene geste i određene oblike koji nam pomažu da bolje molimo i iskrenije živimo svoju vjeru. Problemi počinju onda kada nebitne stvari vjerske prakse počinjemo apsolutizirati. Npr. ako ljude u Crkvi procjenjujem po tome kleče li ili ne, ili ako mislimo da je naša molitva dobra samo zato što smo svo vrijeme proveli na koljenima. Zaboravljamo bitno, a usredotočujemo se na nebitno. Isus zna tko je između nas licemjer i zato se toga trebamo ostaviti. Licemjeri su velika opasnost za kršćansku zajednicu.