Voli onoliko koliko možeš jer ljubav ne traži nemoguće. Ne mjeri se količinom, nego iskrenošću. Nisu svi trenuci jednaki, nisu sva srca jednako snažna, i nije svaka faza života sposobna za istu dubinu darivanja. Ali ljubav koja se daje do granice vlastite mogućnosti uvijek je prava ljubav. U Evanđelju se govori o udovičinu prilogu: ”Ona je dala sve što je imala” (Mk 12,44). Isus ne gleda iznos, nego mjeru srca. Voljeti koliko možeš znači dati ono što ti je stvarno na raspolaganju u tom trenutku, bez glume, bez obećanja koja ne možeš nositi, bez krivnje što ne možeš više. To je ljubav oslobođena usporedbe. Hans Urs von Balthasar u djelu Ljubav sama je vjerodostojna piše da ”ljubav nije herojski čin, nego vjernost u konkretnosti. Ona se ne dokazuje velikim gestama, nego dosljednošću malih koraka”. Voljeti koliko možeš znači ostati prisutan, čak i kad si umoran, čak i kad ne razumiješ sve, čak i kad nemaš snage za više. Takva ljubav je ponizna, ali nije slaba. Ona zna svoje granice i ne pretvara se da ih nema. Upravo zato je zdrava. Jer ljubav koja pokušava voljeti više nego što može, često završi kao razočaranje. Ljubav koja se usudi biti stvarna, koliko god skromna bila, uvijek ima prostor za rast.