Slanje apostola u parovima isprva se čini kao mjera ljudske razboritosti – zajedno smo jači, ali to je prejednostavno tumačenje. Smisao zajedničkog rada na rastu Kraljevstva je dublji: ”Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.” (Mt 18,20) Kad gradimo zajedno, Isusa stavljamo u sredinu, a ne nas. On nam je najvažniji. Gradimo najprije ”živu”, duhovnu Crkvu, a ona materijalna će doći poslije. Nikada ne smije biti obrnuto. Za graditi ili obnavljati Crkvu (crkvu) nisu najvažniji bogati džepovi nego srca raspoložena za Gospodina. U Crkvi nema – tko je dao više novca, nego tko je više ljubio. Uvijek će dva novčića siromašnih, dana s ljubavlju, biti korisnija od pustih tisuća eura od donatora, danih preko volje. Siromaštvo i materijalna skromnost su najvažniji u izgradnji Crkve, velike i male, jer plod misija nije rezultat strategija ili ljudskih resursa nego rezultat Božjeg djelovanja. Zato onaj koji svojim župljanima želi donijeti Radosnu vijest, treba svoje vrijeme više posvetiti Gospodinu, nego okupljanju donatora. Novac je važan, ali nije najvažniji… Molitva, sakramenti, čitanje i meditacija Riječi Božje, i poučavanje katekizma, najbolji su načini da se gradi Crkva. Da bismo bili uspješni apostoli, moramo najviše računati s Njim. On je najveći i najvažniji donator.