Ne bih se bojala tuđih pogleda ni šapata iza leđa. Ako treba, stajala bih na pragu tuđih kuća i radila najtiše poslove, samo da tebi put bude lakši. Ako treba, uzela bih na sebe ono što tebe boli, kao što sam umjesto tebe primala udarce dok si bio dijete. Ti si dio mene koji hoda svijetom, i dok ti koračaš, ja u sebi brojim tvoje korake. Kad bi ti nestalo snage, ja bih bila tvoja snaga. Kad bi ti nestalo vjere, ja bih molila i za tebe i umjesto tebe. Ne bih se umorila od čekanja. Majčino srce ne odustaje. Ono zna bdjeti, i noću dok svi drugi spavaju. Ako bi ti ikada svijet okrenuo leđa, ja ću ostati na tvojoj strani. Ako bi te osudili, ja bih te branila, ali još više bih te grlila. Ne zato što ne vidim tvoje pogreške, nego zato što znam da si više od njih. Ti nisi zbroj svojih padova. Ti si obećanje koje mi je stavljeno u naručje onoga dana kad sam te prvi put držala. Tada sam, bez riječi, već pristala na sve. Bila bih i sluškinja, i radnica, i ona koja stoji po strani, samo da ti možeš rasti. Nije mi teško biti nevidljiva ako ti budeš svjetlo. Nije mi teško šutjeti ako ćeš ti progovoriti istinu. Nije mi teško trpjeti ako ćeš ti naučiti ljubiti. Sine moj, kad bi trebalo, prošla bih i kroz vlastitu tamu da tebe izvedem na svjetlo. Ne bih otišla, ma koliko teška bila tvoja staza. Stajala bih uz tebe do kraja. Ako je moja sudbina da budem posljednja da bi ti bio prvi, neka tako bude. Dok god dišem, bit ću na tvojoj strani. I kad odrasteš, i kad pogriješiš, i kad uspiješ. Uvijek ću ti biti dom u koji se možeš vratiti.