Žedan sam tražio vodu u pustinjama, na bunarima koji presuše prije zore. Nosio sam pune ruke praznih obećanja, a srce je ostajalo rado i umorno. Tada si me zazvao po imenu, glasom koji ne osuđuje. Samo si rekao: “Dođi…” Dođi na izvor, ne boj se žeđi, moja je ljubav veća od tvoje praznine. Dođi bez novca, dođi bez snage, sve što ti treba već ti darujem. Ne kupuje se milost, ne zaslužuje se dom. Dođi na izvor, čekam te. Koliko sam puta srce prodavao za mrvice koje nisu hranile dušu. Koliko sam puta vjerovao glasovima koji su obećavali život bez Tebe. Ali Ti si ostao vjeran, otvorenih ruku i otvorena srca. Prikloni uho, poslušaj tišinu, u njoj govori Onaj koji ti daje život. Ne traži više kruha koji nestaje, Ja sam kruh koji ostaje. Ne traži više vode koja presuši, Ja sam izvor koji nikada ne presušuje. Dođi na izvor, danas je vrijeme, otvorena vrata još uvijek čekaju. Dođi kakav jesi, ništa ne skrivaj, ljubav te zove imenom. I kad sve drugo prođe, ostat će samo On. Dođi na izvor, i živi zauvijek.