Prije Isusova dolaska proroci su najavljivali dolazak strašnog ‘dana Gospodnjeg’ u kojem će ljudi odgovarati za svoja djela i svoje propuste. Isus isto najavljuje taj ‘strašni dan’. Je li to bilo predviđanje katastrofa koje će uništiti život na zemlji? Pad nekog divovskog meteorita, nuklearni rat ili globalno zagađenje? Tajanstveni i simbolički jezik apokaliptičkog stila ne dopušta nam pronaći odgovore na ta pitanja, i sam Isus nam kaže da ”nitko ne zna ni dana ni sata”. A ipak u svemu tome postoji jasna poruka: ljudskom životu na zemlji doći će kraj, u vrijeme kada ga se ne očekuje. Kao ribe u Galilejskom jezeru u Isusovo vrijeme, zauzeti smo svojim životom… i jednog dana, iz vedra neba, ribarska mreža će nam pasti preko glave i uhvatiti nas. Bez obzira što riba mora biti riba, a ribar ribar, ipak će nam biti žao kad nam mreža padne na glavu. Isus nam preporuča da se ne opterećujemo ”proždrljivošću, pijanstvom i životnim brigama”, zauzeti sa sobom toliko da nemamo vremena za sebe, za svoj kršćanski život, za dobro ljudi s kojima živimo. Ne koristimo ‘rupe u zakonu’ koje nam ne mogu pružiti mir i radost. Ne odgađajmo za kasnije ono što ‘naš danas’ traži od nas. Od Boga dobivamo snagu da se možemo suočiti i proći kroz poteškoće života. Bog nam pomaže promijeniti naše živote. Sigurno. Unatoč našoj malenosti i našim ograničenostima, naš će život postati plodniji do te mjere da će nam sam Gospodin reći: ”Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.” (Mt 25, 23) Isuse, dođi, probudi naša srca!