(Mojem dobrom župniku.) U svijetu gdje se često veliča osobna sloboda, ambicije i samoostvarenja, Isusova riječ: ”Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.” (Mt 10,24) poziv je da ostanemo ponizni. U Božjoj logici, cilj nije postati veći, nego postati sličniji Učitelju: On je praštao, i mi moramo praštati; On je ljubio neprijatelje, i nama je to put; On je nosio križ, a nama je rekao: ”Tko hoće za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i ide za mnom.” To ne znači život bez radosti – upravo suprotno. Prava radost dolazi kad prihvatimo logiku Učitelja: služenje, vjernost, darivanje života, kada ne tražimo vlastitu slavu, nego Njegovu volju. Tada se i ostvarujemo kao Isusovi istinski učenici – ne nad Njim, nego u Njemu. Učenik ne treba nadvisiti Učitelja, ali mu treba biti sličan. To je srž učeništva – biti oblikovan po liku Učitelja, sve dok On ne postane vidljiv u nama. U židovskoj tradiciji učenici su doslovno živjeli s rabinom. Promatrali su ga kako jede, kako se moli, kako razgovara, kako šuti. Učili su, ne samo njegove riječi, nego njegov stil života. Tako mora biti i s nama – moramo ne samo poznavati Evanđelje, nego ga i utjeloviti, hodati kako je Isus hodao, disati kako je On disao, ljubiti kako je On ljubio. Zato Isus i dodaje: ”Dosta je učeniku da bude kao njegov učitelj.” (Mt 10,25) Ne traži On savršenstvo, nego vjernost, ne traži da budemo više, nego da budemo u Njemu. Ali, ali! – ako je naš Učitelj prezren, i mi ćemo to biti, ako su Njega zvali Beelzebulom, nas će još gorim imenima zvati, ako je On oprostio svojim ranama, i od nas će se tražiti da praštamo svojim suzama. Dragi naš Župniče, ponosni smo na vas i zahvalni Bogu što nam vas je dao za pastira. Sretan Vam rođendan.