Dečki iz kvarta

Dečki iz kvarta

Zamišljam Isusa kako pita svoju majku za dozvolu da izađe s društvom koje ga čeka. Zamišljam i Mariju kako mu govori da se lijepo ponaša. Kad ga je na povratku zapitala kako je bilo, vjerujem da joj je Isus odgovorio da je bilo sve ok. Djeca ne kažu sve roditeljima, ali roditelji znaju čega sve ima na ulici: da ima laži, krađa, i psovke, i svađe i svega sličnoga. Ali i da nije sve samo crno. Da je Isus u djetinjstvu bio tužibaba, društvo ga sigurno ne bi prihvatilo. Zato Isus štiti svoje. Kad će odrasti isto će tako postupati. Kad smo ”pre-savršeni”, ljudi nas izbjegavaju. Savršenost je dati život za svoje. Razmišljajući o odgoju naše djece, moramo si reći – djeca ko djeca. S njima treba biti i s njima treba raditi. Marija je zasigurno savjetovala Isusu da pristupa svojim vršnjacima s poštovanjem, da ih ne ponižava, da ne osuđuje njihove nakane, da ih potiče na dobro. ”Što siješ, to ćeš i žeti.”, iako zna biti i drugačije. Sjetimo se zemlje i zrna. Isus ne proziva nego daje primjer, nastoji ”pridobiti” (ἐκέρδησας), poput rudara koji, tražeći zlato, ne preže pred zaprekama, i ne žali truda (usp. Mt 18,12-14), i makar bilo previše truda za mizeran rezultat – vjeruje u bolje sutra. ”Ako te posluša, stekao si brata.” Ako. Teško je tražiti od drugih ono što ni sami ne uspijevamo. Ni mi nismo bili imuni od promašaja. Ako smo pozvani da kao roditelji, učitelji ili svećenici, odgajamo, moramo uvijek biti svjesni: ”Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.” (Lk 12, 39-48) Još nismo učinkovito iskorijenili zlo iz naših života. (usp. Mt 18,8-9) Što da onda činimo? Učinimo sve, ili bolje – ono što možemo, ostajući svjesni da nismo jedini uz našu djecu i da će uvijek ostati puno toga na što nećemo imati utjecaja. Nema savršenog odgoja, ni savršenih odgojitelja. Jedno su želje, a drugo mogućnosti – prihvatimo da smo i mi samo ljudi. Trudimo se, mučimo, strepimo, molimo, hodajmo uz njih dokle god možemo i kako god znamo. Nemojmo glumiti žrtvu, niti tužitelja-znalca. Naš ljudski ”ako” promijenimo u evanđeoski: ”Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima.”