Kad drugi traže prijestolja, mi tražimo Tvoje srce. Kad svijet uspjeh mjeri brojevima, Ti mjeriš ljubavlju. Učini nas pastirima koji ne prolaze pokraj ranjenih. Daj nam ruke koje podižu, oči koje vide izgubljene, glas koji ne osuđuje, nego vraća nadu. Ne tražimo slavu, nego da mirišemo na ovce. Da hodamo prašnjavim putovima ljudi, da plačemo s onima koji plaču, da se radujemo svakom povratku, kao što se raduje Tvoje Srce. Kad budemo umorni, podsjeti nas da si Ti nosio križ. Kad budemo neshvaćeni, podsjeti nas da si Ti bio odbačen. Kad budemo sami, podsjetimo nas da Dobri Pastir nikada ne ostavlja svoje. Daj nam srce koje neće bježati od križa, nego će ostati uz čovjeka. Srce koje ne traži svoje, nego Tvoje. Neka naše riječi budu meke poput ulja, a istinite poput Evanđelja. Neka naše šutnje govore o Tvojoj prisutnosti. Neka naši životi budu propovijed koju će ljudi moći pročitati. Isuse, učini nas pastirima po svome Srcu. Ne savršenima, nego vjernima. Ne velikima, nego poniznima. Ne moćnima, nego zaljubljenima u Tebe.