Dao sam ti svu ljubav koju sam imao u sebi - ne savršenu, ne neokaljanu ili bez ožiljaka, već ljudsku, krhku, poput treperenja svijeće na noćnom povjetarcu, ali još uvijek dovoljno jaku da gori kroz sve duge noći. Dao sam ti sva svoja jutra. Dao sam ti svoje vrijeme. Dao sam ti svoje povjerenje, skrivene dijelove srca koje nikome nisam pokazao. Dao sam ti sve svoje strahove, nesigurnosti, snove koje nisam mogao izgovoriti naglas. Dao sam ti svoju ljubav. Ne žalim ako nije sve ispalo onako kako sam želio, ne žalim zbog suza, ni čežnje, ili zbog riječi koje smo ostavili neizgovorene. Ako me jednog dana pitaš što je ostalo kada je sve nestalo, neću govoriti o gubicima. Reći ću da postoji srce koje zna da je voljelo. Postoji tišina u kojoj naši koraci još uvijek odjekuju. Postoji zahvalnost koju sam jednom u životu mogao nekome reći bez straha.