Danas je Svjetski dan braka, dan koji ne slavi idealnu sliku dvoje savršenih ljudi, nego stvarnost dvoje nesavršenih koji su odlučili živjeti zajedno. Brak nije prvenstveno uspjeh, nego put. Put na kojem se ljubav ne mjeri osjećajima koji dolaze i prolaze, nego vjernošću koja se svakodnevno obnavlja, često tiho, bez publike i bez velikih riječi. U braku se vrlo brzo otkrije istina o sebi. Ne ona uljepšana, nego stvarna – strpljivost koja ima granice, ljubav koja se umara, riječi koje ponekad bole više nego šutnja. Brak je mjesto rasta koje nas uči izlaziti iz sebe, ponovno birati istoga i onda kad to nije spontano ni ugodno. Svjetski dan braka podsjeća da brak nije privatni projekt dvoje ljudi, nego poziv koji ima široki smisao. Bračna ljubav, sa svim svojim pukotinama, je znak da je vjernost moguća, da oprost nije slabost i da zajedništvo ne nastaje bez žrtve. Svjetski dan braka nije dan za usporedbe, ni za idealiziranje, nego za zahvalnost, za sve male svakodnevne vjernosti koje čine temelj zajedničkog života. I možda tiha molitva – da ljubav ne bude samo osjećaj, nego odluka da hodamo zajedno, koju obnavljamo svakoga dana.