Sve dok se brinemo samo za svoj ugled, za to da želimo biti veći, jači i pametniji od drugih, nikada nećemo vjerovati u Gospodina: ”Ta kako biste vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite!” (Iv 5,31-47) Bog nam se ne daje kao moć, bogatstvo ili priznanje, nego kao ljubav, mir, unutarnja snaga ili svjetlo koje ostavlja trag u vječnosti. Prava slava je da smo djeca Božja, da smo sveti i da imamo život u izobilju. Ta je slava prožeta ljubavlju, poniznošću i svetošću. Isus ne odustaje od nas – strpljiv je, blag i uporan, i neprestano nas podsjeća: ”Volim te. Tu sam. Ne boj se.” Zbog tih riječi, i kad sve prođe bez pompe, i nitko se ne obazre, bit ćemo sretni, jer smo dali sve od sebe, pošteno i ispravno. Sve što je vrijedilo, valjalo je dat. Ne radi zahvale, ne radi pamćenja. Kažu da ruka koja pomaže ne treba svjedoka, ni aplauz. Ako je bilo teško - bilo je. Ako je bilo lijepo - bilo je. Bogu hvala na svemu.