Za Izraelski narod pitanje duhovne čistoće i nečistoće bilo je od velike važnosti. Možda mislimo da je to samo zdrav razum i poštivanje higijene, ali značenje je bilo dublje. To je bila stvar življenja sinovske poslušnosti Gospodinu, stavljanja Gospodina na prvo mjesto u vlastitom životu. U početku je zakonskih zahtjeva u pogledu čistoće bilo malo. S vremenom su ih leviti i pravnici dodavali sve više, ne iz zlobe, već iz svojih razmišljanja o Zakonu. Tako ih je u Isusovo vrijeme već bilo 613. Nije ih bilo uvijek lako provesti u praksi ali Isus, sa svoje strane, daje do znanja: ”Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.” (Mt 5,17) Čistoća je za Njega bila vrlo važna, a ponajprije čistoća srca. Jedem li piletinu, svinjetinu ili samo povrće to nema utjecaja na stanje moje duše. ”Ono što izlazi iz čovjeka čini ga nečistim.” (Mk 7,14-23) Ako radnja koju poduzimamo vrijeđa ili čini srce podlim, to je nečist čin. Molimo često: ‘‘Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni” (Ps 51) Nikola Šop, hrvatski književnik i prevoditelj koji je rođen u Jajcu 1904., a umro u Zagrebu 1982., upućivao je svoje stihove Isusu s toplom ljudskom neposrednošću, kao prijatelju koji mu je jednak, koji s njim dijeli dobro i zlo. On će o srcu čistom napisati: ”Ondje ćemo Ga i naći kada uplašeno pobjegnu sve sjene i ostane samo sjaj.”