Proglašenje Carla Acutisa svetim 7. rujna 2025. na prvi pogled može se činiti da je napravljeno ”po brzom postupku”, kao da smo ”opsjednuti” mladenačkom referencom koja govori istim jezikom kao i današnji tinejdžeri. To bi mogao biti pokušaj pogrešno shvaćenog ”aggiornamenta”, sveca s kojim se današnji mladi mogu poistovjetiti, više zbog estetike, nego zbog dubine – Carlo Acutis je predstavljen kao ”zaštitnika milenijalaca” ili ”Božjeg utjecaja”. Od vremena prvih mučenika, kršćanskom narodu su potrebni konkretni primjeri (arhetipovi), koji služe kao uzor za življenje vjere usred okolnosti konkretnog doba. Potrebni su sveci, njihove priče i biografije, koji utjelovljuju evanđelje u povijesnom kontekstu. Ono što se danas događa s Carlom Acutisom stoga nije novo. Povijest nam nudi jasne paralele. Jedna od najrječitijih je sveta Terezija od Djeteta Isusa. Njezin proces beatifikacije i kanonizacije bio je neobično brz za to vrijeme: nakon smrti 1897. proglašena je blaženom 1923., a Pio XI. ju je kanonizirao samo dvije godine kasnije. Zašto tolika žurba? Zato što je njezin jednostavan i duboko evanđeoski život postao neposredni uzor generaciji obilježenoj Prvim svjetskim ratom i, ubrzo nakon toga, vjerskim progonima u zemljama poput Španjolske ili Meksika. Terezija je tim mladim ljudima ponudila primjer svetosti koji je bio blizak, razumljiv i potpuno uklopljen u kulturni kontekst kasnog devetnaestog i ranog dvadesetog stoljeća. Crkva se ne ograničava samo na “priznavanju” svetosti, već također pastoralno odgovara na potrebe vremena. Ako je početkom dvadesetog stoljeća bilo potrebno pružiti model jednostavne i pristupačne svetosti, kako to ne bismo učinili danas, na početku trećeg milenija, kada kulturna i tehnološka transformacija napreduje brzinom svjetlosti? U tom kontekstu, Carlo Acutis predstavlja istu stvar kao i sveta Terezija u svoje vrijeme. Dakle, ono što je posebno kod Carla jest to što se njegov susret s Kristom dogodio na način koji obilježava našu generaciju – internetom i digitalnom kulturom. Neki bi mogli prigovoriti da inzistiranje na Carlu kao ”svecu milenijalaca” riskira da ga se svede na vjerski marketinški slogan. Bitno nije da je bio tinejdžer s majicom (T-shirt) i prijenosnim računalom, već da je bio autentični kršćanin koji je, u svojim životnim okolnostima, radikalno utjelovio Evanđelje. Kanonizacija Carla Acutisa dakle nije površni ustupak duhu vremena, već potvrda katoličanstva Crkve – isto Evanđelje koje je preobrazilo živote rimskih mučenika ili velikih srednjovjekovnih teologa, može procvjetati i u životu adolescenta koji je surfao internetom tražeći potvrdu svoje vjere.