Kad sve stane, kad se ugase svjetla, kad nestane buke svakodnevice, ostaje samo pitanje – jesi li tu, ljubavi moja? Mogu imati karijeru, stabilnost, dobar glas među ljudima, mogu imati i ispunjen kalendar, čak i dojam da sve držim pod kontrolom - ali ako tebe nema u središtu toga, ako Ti nisi u svemu što živim i biram, sve je isprazno. Ne tražim da mi život dade sve, već tražim da ne izgubim Tebe. Jer, ako si ti prisutan, i malo postaje dovoljno, a ako Tebe nema, ni obilje nije dovoljno. I zato budi uvijek uz mene. U danima kad mi sve izgleda daleko, kad ništa ne osjećam, i ne mogu moliti, i kad se osjećam da sam zaboravljen - reci mi da nisi Bog koji odlazi kad pogriješim, koji me ostavlja kad postane teško. Hodaj sa mnom i kad sam slab, traži moje izgubljeno srce. Ne moram biti tvoja radost, samo te molim - pronađi me, Isuse. Umorio sam se od pokušaja da sve posložim, da budem ”dovoljno dobar”, da se pokažem kao netko tko zna, tko vjeruje, tko ide naprijed bez posrtanja. Ustvari – ne ide mi! Ne znam više kako moliti, ni što točno tražiti, samo osjećam prazninu koju ništa drugo ne može ispuniti osim tebe, Isuse. Ne molim Te da mi objasniš sve, ni da popraviš moju prošlost, samo te molim – pronađi me, Isuse. Gdje god da sam, kakav god da sam. Ako se ne znam vratiti, ti dođi po mene. Ako ne znam više kako moliti, ti me slušaj u mojoj šutnji. Ako sam zalutao, ne čekaj da se vratim sam od sebe – pronađi me ti, Isuse. Znam da ti to možeš. Znam da tvoj pogled dopire dalje nego što ja vidim. Zato ti kažem bez mnogo riječi, bez opravdanja, bez maski – pronađi me, Isuse. A kad me nađeš – nemoj me više nikada ostaviti meni, jer ja ne mogu bez tebe.