Katarina Sijenska nije imala moć položaja, ali je imala moć srca koje je pripadalo Bogu. Zato je mogla govoriti papama, vladarima i običnim ljudima istom slobodom: ne iz oholosti, nego iz istine. U njoj vidimo da svetost nije mlaka dobrota, nego hrabrost ljubavi. Ona nas podsjeća da Crkvu ne obnavljaju oni koji je samo kritiziraju izvana, nego oni koji je vole, mole za nju i zbog nje trpe. Sveta Katarina Sijenska uči nas da se prava vjera ne zatvara u sigurnu privatnost, nego se pretvara u vatru ljubavi za Crkvu i za svijet. Bila je žena molitve, ali ne bijega; mističarka, ali duboko uključena u rane svoga vremena. Njezina poznata misao iz Dijaloga: ”Budi ono što trebaš biti i zapalit ćeš sav svijet”, nosi u sebi evanđeosku snagu Isusovih riječi: ”Vi ste svjetlost svijeta” (Mt 5,14). Njezina duhovnost bila je sva usmjerena prema Kristu raspetom. U njegovoj krvi, kako često piše u Pismima, vidi cijenu ljubavi. To je duboko povezano s Ivanovom mišlju: ”Ljubio ih je do kraja” (Iv 13,1). Sv. Katarina nas poziva da ne živimo napola, nego cijelim srcem, jer Bog ne traži savršen dekor života, nego otvoreno srce koje se daje.