Nakon što je pozitivno odgovorio na Isusov poziv da ide za Njim, Matej organizira oproštaj za svoje znance. Bilo ih je puno koji su se odazvali. A sve su to ”pratili” farizeji koji će dobaciti apostolima: ”Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?” (usp. Mt 9,11). Bili su sablažnjeni i puni prijekora što si je Isus dozvolio da jede s grešnicima. Po njima, netko tko se smatra učiteljem, prorokom ili pobožnim čovjekom ne može sjediti za stolom s onima koji su izvan Božjeg zakona. Koje li perverzije. Oni su ”određivali” koga Bog smije ljubiti, a koga bi se trebao kloniti. Isus ruši njihovu umišljenost. On donosi Božje milosrđe svima. Za Njega nema ”pravednih” i ”nepravednih”. On traži izgubljene, diže pale, vraća one koji su daleko. Božje srce je otvoreno svima. Blizina s grešnicima za Njega nije nedostatak nego blagoslov. On ne negira grijeh, već pokazuje put obraćenja – koji uvijek počinje susretom, a ne osudom. Drugim riječima: ”Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima.” (Mt 9,12-13) Isusovo poslanje je doći k onima koji su ranjeni, slomljeni i izgubljeni, a ne k onima koji misle da su savršeni i pravedni. Takvi ga ne trebaju. Isusova ordinacija je među grešnicima, među slabima i prezrenima. Jedna od najtežih duhovnih bolesti je umišljena pravednost – kada mislimo da smo ”super”, i ne trebamo obraćenja. Samodostatnost udaljuje čovjeka od Boga.