Kaže evanđelje da je Isus proveo noć u molitvi i kad je osvanulo, izabrao je Dvanaestoricu. (Lk 6,12-13). Njegova odluka da izabere Dvanaestoricu nije bila slučajna ni usputna. Evanđelist naglašava da joj je prethodila molitva. Nisu dakle bili birani po ljudskim, već po ”molitvenim kriterijima”. Nisu bili znanstvenici, političari ili uglednici, bili su ribari, carinici, ljudi žestokih temperamenata, sposobni čak i za izdaju. Takvi su ”proizašli” iz njegove molitve. Bili su to ljudi koji ljudskim očima nisu izgledali kao najbolja ekipa. Ipak, oni su plod njegove molitve. To nam pokazuje dvije stvari. Prvo, Božja logika nije naša logika. Mi bismo birali ”najbolje kandidate”, a Isus bira one u kojima će se najviše vidjeti snaga Božje milosti. Tako će Pavao kasnije napisati: ”Što je slabo u svijetu, izabra Bog da posrami jako.” (1 Kor 1,27) Drugo, molitva mijenja pogled. Ono što ljudski izgleda nevrijedno, u Božjim očima postaje dragocjeno i sposobno za velike stvari. Isus ih je ”izmolio”. Oni su odgovor na njegovu noćnu ”borbu” s Ocem. Vrlo je intrigantno u svemu tome da je ”izmolio” Judu? Na prvi pogled teško je shvatiti, da se među plodovima njegove noćne molitve, našao i Juda, onaj koji će ga izdati. U tome vidimo dubinu Božje logike. Isus nije izmolio savršene ljude, nego ljude kakvi jesu – sa svim slabostima, sklonostima, ali i otvorenošću za milost. Juda je bio jedan od onih koji su prošli kroz Isusov poziv i blizinu. Nije ga isključio, nego mu je dao povjerenje jednako kao i drugima. Isus ne igra samo sa ”sigurnim kartama”, nego daje šansu i onima za koje zna da će ga izdati. Bog nikoga ne isključuje iz svoje ponude spasenja. Juda pada zato što nije ostao vjeran ljubavi, a ne zato što ga je Isus loše izabrao ili zato što je bio ”predodređen” da bude gubitnik i izdajica. Juda je imao isti poziv, iste prilike kao i ostali, ali je u jednom trenutku svoje srce zatvorio. Ipak, i Juda ima svoje mjesto u otajstvu spasenja. Njegova izdaja nije zaustavila Božji plan, nego ga je, paradoksalno, uvela u odlučujuću fazu – put prema križu i uskrsnuću. To ne znači da je izdaja bila dobra, nego da Bog i iz najtežeg ljudskog pada zna izvesti dobro. U tom svjetlu, Juda postaje – i upozorenje i utjeha. Upozorenje – da i mi koji smo ”izmoljeni”, i imamo Božji poziv, možemo zatvoriti svoja srca, a utjeha, jer Bog i naše padove može utkati u svoje spasenjsko djelo – ako mu se vratimo.