Zaboravimo prošlost, ne zadržavajmo se u njoj. Bog je rekao po proroku: ”Ne sjećajte se onog što je bilo, ne mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo…”. (Iz 43,18-19) Prošlost nas može učiti, ali nas ne smije sputavati. Što god da je bilo, On ne gleda naš pad, već našu želju da ustanemo. Dignimo glave. Ustanimo. Svaki naš korak prema Njemu – i kad je nesiguran – za Njega je dragocjen. Ustanimo. Blagost Božjega srca ne traži savršen hod. Bog uzima naše ranjeno i nemoćno, i pretvara ga u čudo. Dajmo mu to naše malo, a On će nam zauzvrat dati ostalo. U Njegovim rukama, naše slomljeno postaje sveto. S Njim i slomljenih krila možemo letjeti. ”Viruj, bit će sve u redu. I za svako slovo ti ne traži krivca, u sebi il’ u meni, u svemu - jer slomit’ će nas to.” (Hodaj, Gibonni)