Isusovi učenici su trgali klasje, trli ga rukama i jeli, a to nije bilo dopušteno subotom. Farizeji su odmah skočili: ”Zašto činite što subotom nije dopušteno?” (Lk 6, 1-5) Učenici su, po Zakonu, doista radili nešto što je bilo zabranjeno. A što kaže Isus na sve to? Od kaže da je Sin Čovječji gospodar subote, i da za one koji su s Njim ne vrijede zabrane. Đavao optužuje, Bog razumije, zagovara i oprašta. Sotona je suptilan manipulator, tužitelj. On likuje kada ljudi krše zapovijedi, a Bog se raduje što ih može uvijek oprostiti. On je došao u naš svijet da bi nam pomogao, da bi uklonio loše koje vučemo sa sobom iz prošlosti i sadašnjosti, da bi nam dao mir i volju da nastavimo dalje. Čuvajmo taj blagoslov, jer ”gdje god Bog podigne kuću molitve, đavao tamo uvijek izgradi kapelicu”, reče Daniel Defoé u Čistokrvnom Englezu. ”Đavao lukavo čeka na rubu naše svijesti i traži znakove naše slabosti. Dežura kod ograde i traži ima li igdje rupa. Ponekad čak sjedi i na vratima naših crkava (a zna i ući u njih!). Koliko smo puta počeli ogovarati i klevetati odmah poslije mise? Oni koji su najbliži Bogu znaju najdublje pasti.” (Will Wright, Vjera i život – duhovno ratovanje) Ali ne zaboravimo – pakao je za đavla i njegove anđele, a ne za ljude. Onome tko prihvati Isusa se ne sudi, njemu se oprašta i daruje Nebo. Danas nam Bog, s nebeskim Oliverom, pjeva: ”Tko sam ja da ti sudim?”