Kad Isus kaže: ”Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran” (Mt 25,14-30), pokazuje da se vjernost najprije nalazi u malenom i skrivenom. U onome kad se npr. sjetiš javiti na poziv i odgovoriti na poruku, kad imaš strpljenja saslušati iako nemaš snage, kad ne tražiš uvijek nešto zauzvrat. To je kad se raduješ tuđem uspjehu iako nitko ne zna koliko te to koštalo tvoje tišine i poniznosti. Vjernost u malome znači biti pouzdan u onome što drugi možda nikada neće ni primijetiti. Kao kad paziš na tuđu riječ, kad ne iznosiš ono što ti je povjereno, kad čuvaš dobro ime prijatelja i u njegovoj odsutnosti. Tako se izgrađuje povjerenje, i tada prijateljstvo postaje mjesto sigurnosti i oslonca. Bog nas poziva da upravo tako živimo odnose – da ono skriveno, što se čini bez pohvale i priznanja, postane temelj naše vjernosti. Prijateljstvo je poput vinove loze: ako se brinemo samo o grozdovima koje svi vide, a ne o malim pupovima i listovima, s vremenom će se sve osušiti. Ako se, međutim, brinemo o sitnicama, veliki plodovi doći će sami od sebe.