Bit ću ti lijepa, a svima daleka

Bit ću ti lijepa, a svima daleka

Vjernost je vrlina koju bi sva ljudska bića trebala imati. Radi se o odanosti osobi, ideji ili cilju. Biti vjeran znači biti postojan i ne napuštati ono što smo započeli. Kada smo vjerni svojim prijateljima, to znači da ćemo uvijek biti uz njih. Vjernost je važna i u ljubavi. Kad nekoga volimo, moramo mu biti vjerni. To znači da ga ne bismo smjeli prevariti ili izdati. Na poslu je također važno biti vjeran. Ako smo lojalni svojoj tvrtki, to znači da smo se spremni boriti za nju, čak i kada stvari postanu teške. Danas se vjernost relativizira i pristupa joj se s nonšalantnim stavom. Ljudi bježe od većih obveza, kako na poslu tako i u prijateljskim odnosima, pa čak i u bračnoj zajednici. Zato imamo mnogo ”srušenih mostova” i uništenih brakova. Hedonizam (ugađanje sebi) je danas in. Priča se kako na nekim mjestima u Las Vegasu umjesto frazom ”… dok nas smrt ne rastavi”, novopečeni mladenci završavaju svoje bračne zavjete riječima: ”… dok nam bude dobro.” O vjernosti Isus priča u prispodobi o vjernom upravitelju, o onom koji ispunjava zahtjeve svoga gospodara i o onom drugom, koji iskorištava gospodarevu odsutnost da se loše ponaša. Parabola završava podsjećanjem da nisu svi u istom čamcu – oni koji poznaju Božje zapovijedi morat će više odgovarati za svoje postupke od onih koji ih ne poznaju. Kada sve bude završeno, i kad će se povući crta, bit će važno samo jedno: jesmo li bili vjerni – Bogu, ljudima, preuzetim obvezama i onome što nam je dano na raspolaganje i upravljanje, ili nevjerni. Vjernost ne sjedi na dva stolca, već je postojana. O vjernosti pjeva i naša Josipa: ”Obući ću vjernost svu, takvu me voliš i želiš ti. Sakupit ću kosu. Želim te voljeti više od svih. Obući ću sjetu svu, takvu me voliš i želiš ti. Bit ću kao dijete, da me voliš više od svih. I dat ću ti sve riječi dovoljno snažne, i dat ću ti usne, od vina i vatre. I dat ću ti sve noći, pune i prazne, i bit ću ti lijepa, a svima daleka. (Josipa Lisac, Hoću samo tebe)