Afriko, zemljo mojih misija, u tebi sam naučio koliko čovjek vrijedi – ne po onome što ima, nego po rukama koje znaju dijeliti i srcu koje ostaje otvoreno i kad boli. Pod tvojim nebom večeri dolaze brzo, uz vatru, pjesmu i umorne osmijehe ljudi. Moja Afriko, crna i lijepa, zemljo mojih rana i radosti, u tebi srce drugačije kuca, sporije, dublje i bliže čovjeku. Moja Afriko, zemljo mojih misija, tko te jednom zavoli, uvijek ti se vraća u mislima. U tvojim selima susreo sam Krista – u licu majke koja nema ništa, a ipak nude gostu posljednji komad kruha, u očima starca koji mole u tišini, u pjesmi naroda koji još zna zahvaljivati. Tamo gdje svijet vidi samo siromaštvo, ti skrivaš bogatstvo koje se ne može kupiti. Tvoje crkve od blata pune su neba, a tvoje noći pune molitve i zvijezda. Moja Afriko, crna i lijepa, zemljo mojih rana i radosti, u tebi srce drugačije kuca, sporije, dublje i bliže čovjeku. Moja Afriko, zemljo mojih misija, tko te jednom zavoli, uvijek ti se vraća. I kada odem daleko od tebe, ostaju u meni tvoji bubnjevi, miris kiše na suhoj zemlji i glasovi djece nedjeljnih misa. Moja Afriko, crna i lijepa, zemljo mojih rana i radosti, u tebi srce drugačije kuca, sporije, dublje i bliže čovjeku. Moja Afriko, zemljo mojih misija, tko te jednom zavoli, uvijek ti se vraća u mislima.