U korizmi govorimo o četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji. Pustinja je u biblijskoj tradiciji mjesto intimnosti s Gospodinom, ali i mjesto duhovne borbe. Otići u pustinju znači tražiti Boga ali, u isto vrijeme, i boriti se protiv sotone na mjestu koje se smatra njegovim, njegovim terenom. Budući da mi nasljedujemo Isusa, nasljedujemo ga i u takvim izazovnim situacijama – i mi moramo proći kroz pustinju. O tome su posebno pisali pustinjski oci, a posebno Evagrije. U tom vremenu duhovne pustinje suočavamo s unutarnjim neprijateljem. A jedan od najopasniji je acedia, kaže Evagrije, ”demon podneva”. Kod grčkih filozofa (prije kršćanskog razdoblja), acedia je označavala nebrigu za mrtve, odnosno činjenicu da se ne pokapaju mrtvi. Nedostatak brige za mrtve je nehumano. Činjenica da se ne pokapaju mrtvi suprotna je ljudskom postojanju. Što se tiče acedie, ona označava nedostatak brige za vlastiti duhovni život, nedostatak brige za vlastito spasenje. Tradicija pustinjskih otaca (monaha) često govorio o acediji. Moglo bi je se interpretirati kao duhovnu lijenost, ili tugu ili melankoliju. Radi se o suptilnom duhovnom otrovu koji anestezira dušu, koji je uranja u sivilo umora i očaja, u nedostatak motivacije i osjećaj zapletenosti. Prepoznajemo je u potrebi da se izoliramo od ljudi i od različitih aktivnosti, u prepuštanju životu, u stanje života kada nismo ni tužni ni uznemireni, ni sretni ni entuzijastični. Kada se borimo s osjećajem manje vrijednosti, i imamo dojam da nam život više nije usmjeren na rast. Kada nam nedostaje motivacije za osnovne životne zadatke. Kada smo umorni od ničega. Evagrije nudi pet lijekova za izlazak iz acedije. Prvi lijek je vrlo jednostavan: plakanje. Suze su priznanje da nam je potreban Spasitelj. Kad plače, dijete zna da mu je potrebna pomoć, a u isto vrijeme, zna da mu majka dolazi. Drugi lijek je zdrav stil života, životna ravnoteža između rada, molitve, samoće i zajedničkog života… Treći lijek Evagrije naziva antiretičkom metodom. Riječ dolazi od grčke riječi antirrhesis što znači ‘kontradikcija’. To je u konačnici metoda koju je Krist upotrijebio u pustinji suočen sa Sotonom: suočen s đavlovim sugestijama, odgovorio je citirajući Sveto pismo. Evagrije će u tom smislu reći da Božja Riječ ima izvanrednu učinkovitost u našoj duhovnoj borbi. On je čak napravio i zbirku svih riječi Svetoga pisma koje treba ponavljati kada smo u napasti. Za Evagrija i za pustinjske oce, riječi Svetog pisma koje se stalno ponavljaju su poput otrovnih strijela koje pogađaju i poražavaju Sotonu. Četvrti lijek je pomisao na smrt. Ne smijemo zaboraviti zbog čega smo došli na ovaj svijet. Važno je biti polariziran prema cilju našeg života. I najvažnije, peti lijek o kojem pustinjski oci govore, je izdržati u borbi pod svaku cijenu. ”Ako si gladan, jedi; ako si žedan, pij; ako želiš spavati, spavaj; ali, prije svega, ne napuštaj svoju ćeliju (!!!), jer ako ostaneš tamo, malo po malo, stanje duboke radosti će doći i nastaniti se u tvojoj duši nakon borbe. Nakon što izdržimo, radost će ispuniti naša srca jer smo se čvrsto borili.”