Charles Péguy piše o ”umornim ljudima dobra” koji se troše u svakodnevici, u odnosima koji bi trebali biti sigurni, a često postaju izvor iscrpljenosti. Najveća prijetnja dobru nije nasilni protivnik, nego sitna, uporna zloća koja dolazi iznutra, iz blizine, iz navike, iz ravnodušnosti ili prikrivene zavisti. Takva zloća ne napada frontalno, nego polako nagriza, oduzima dah, umara savjest i čini da se čovjek pita ima li smisla uopće ostati dobar. Zato Péguy govori o umoru, a ne o porazu. Dobro se ne da slomiti, ali se može iscrpiti. Zato bi naša molitva za Novu godinu mogla biti ovakva: Sačuvaj nas, Bože, od zločestih ljudi, sačuvaj u našem srcu razboritost, mir i snagu razlikovanja! Ti znaš koliko lako tuđa grubost probudi u nama strah ili gorčinu, a još lakše želju da uzvratimo istom mjerom. Zato Te molimo da zlo ne pronađe dom u našim mislima ni riječima, da u trenucima nepravde ne izgubimo povjerenje u Tvoju blizinu. Daj nam, Bože, mudrost da se znamo skloniti kad treba, ne iz kukavičluka, nego iz razboritosti koja zna da nije svaka borba naša i da nije svaka tišina bijeg. Nauči nas razlikovati trenutke u kojima je povlačenje oblik vjernosti životu, miru i dostojanstvu, od onih u kojima je šutnja samo suglasnost sa zlom. Daj nam nutarnji sluh koji prepoznaje kada je vrijeme stati po strani, a kada je vrijeme izići na svjetlo, čak i onda kad to nosi cijenu. Daj nam hrabrost da se zauzmemo za dobro kad je to nužno, ne bučnu i nametljivu, nego smirenu i postojanu hrabrost koja se ne hrani bijesom nego istinom. Hrabrost koja zna govoriti jasno, ali bez ponižavanja, koja zna stati uz slaboga, a da pritom ne traži vlastitu potvrdu. Hrabrost koja se ne mjeri uspjehom, nego vjernošću. Podsjeti nas da je i Isus često govorio tiho, ali nikada dvosmisleno, i da je ljubav bila Njegova najsnažnija riječ, čak i onda kad je bila neshvaćena (usp. Iv 18,36). I, ponajviše, daj nam srce koje neće dopustiti da nas tuđa tama pretvori u ono protiv čega se molimo. Sačuvaj nas od tog otrova po kojem zlo pobjeđuje tek onda kad mu dopustimo da oblikuje naše reakcije, naš govor i naše misli. Ne daj da nas povrijedi toliko da zaboravimo tko smo, niti da nas nepravda uvjeri kako je grubost jedini odgovor. Očisti naše srce od nakupljene gorčine, jer ona polako zamračuje pogled i čini nas sličnima onima od kojih bježimo. Nauči nas, Bože, da zlo ne pobjeđujemo zlom, nego strpljivom dobrotom koja ne odustaje (usp. Rim 12,21). Daj da u svijetu koji često viče, mi ostanemo ljudi mirne savjesti; u svijetu koji lako osuđuje, ljudi koji još znaju razumjeti; u svijetu koji brzo sudi, ljudi koji najprije mole. I neka sve u nama, i kad se sklanjamo i kad se zauzimamo, ostane ukorijenjeno u Tebi, izvoru svjetla koje tama ne može nadvladati (usp. Iv 1,5).