Isus dolazi gdje god je pozvan, pod cijenu da se kompromitira. Često ga vidimo za stolom bogataša, gdje im, u isto vrijeme, savjetuje da ”ne pozivaju svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni njih pozvali i tako im uzvratili. Nego kad priređuju gozbu, nek pozovu siromahe, sakate, hrome, slijepe.” (Lk 14, 12-14) Spada li i On u te kategorije? Kako to shvatiti? Evanđelje nije priručnik dobrih savjeta kako bismo se poboljšali, kako bismo bolje iskoristili svoje potencijale… nego ključ za duhovnu revoluciju. Kad smo s Njim za stolom, otkrivamo da volimo neobjašnjivom ljubavlju, božanskom ljubavlju, ljude koje Krist stavlja na naš put, a koji nam nisu ni prijatelji, ni obitelj, ni ljudi posebno privlačni. Nismo mi ti koji ljubimo, Krist je taj koji ljubi svoju braću u nama. Dopustimo mu da obnovi naša srca i da ih zapali ljubavlju koja nije po mjeri ovoga svijeta, već po mjeri njegova srca. I bit ćemo blaženi, jer nam ovaj svijet neće imati čime za uzvratiti. Bog je spreman ići u sve naše moguće i nemoguće životne prilike, samo da bi nam bio od koristi.