Gospodin je ”snimio” situaciju ljudi prije nego im je počeo naviještati svoju božansku istinu. Htio je da njegovo djelovanje i njegove riječi imaju čvrstu sponu sa životom onih koji ga slušaju. Zato im obećava sreću, jer su je gladni, ali im nije želio sakriti da to neće biti put bez prepreka i bez poteškoća. Svjestan je da je došao navijestiti Kraljevstvo grešnim ljudima, i zato je njegov nastup zahtjevan, jer takvi traže jasne i sigurne poruke, a ne slatkorječivost. Zato će im se usuditi reći: ”Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.” (Lk 6,20-26) Trebamo li se doista radovati iako se dani čine tužni, tmurni, mračni i bolni? Gospodin čestita onima koji ne očekuju da će se sada nasititi, onima koji ne žele zadovoljiti svoju glad ovdje dolje, naziva ”blaženima” one koji znaju da savršenstvo nije od ovoga svijeta, nego da će ga dostići na onom svijetu, na nebu. Govori ljudima koji žele sveto i čestito, koji odražavaju i održavaju želju za nebeskim.