Neki su primili talente koji su vidljiviji ili privilegiraniji od drugih, drugi ih imaju skrivenije. Ponekad smo u napasti da mislimo da naš put nije u skladu s onim za što smo sposobni i što zaslužujemo. Ne prepustimo se takvim razmišljanjima. Pjesnik Antun Branko Šimić u svojoj pjesmi kaže: ”Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda” (Opomena), sugerira nam da izvučemo maksimum iz svoga života, iz životnih situacija, bile one velike i primjetne, ili male i nepoznate. To znači da živimo upečatljivo. Naravno, to ne mora nužno značiti da postanemo poznate osobe koje će pamtiti, nego jednostavno da živimo život punim plućima. U svojoj knjizi Il cammino dell’uomo, Martin Buber, židovski filozof, priča: ”Malo prije svoje smrti, rabi Zusya je rekao: U svijetu koji dolazi, pitanje koje će mi se postaviti nije: Zašto nisi bio Mojsije? Ne, pitanje koje će mi biti postavljeno je: Zašto nisi bio Zusya?” Drugim riječima, pitat će nas jesmo li u potpunosti iskoristili svoj potencijal. Ne radi se o ciljevima koje trebamo postići, prekretnicama koje treba postići ili stvarima koje treba posjedovati. Riječ je prije o postojanju, o življenju onoga što jesmo. U tom smislu možemo shvatiti Isusov poziv u evanđelju ove nedjelje – da budemo vjerni i vrijedni u onome što jesmo i što posjedujemo, da svoje talente ne skrivamo. To je vjernost samima sebi, to je poziv da ne izdamo sebe negirajući, odbacujući ili skrivajući ljepotu onoga što jesmo.