Isus mjesecima putuje kroz gradove i sela svoje zemlje. U početku su svi trčali za njim, ali njegova slava, njegova čudesa, njegove riječi počele su smetati vjerskim poglavarima. Shvatili su da to nije ‘čokoladno’ što oni inače vole nego nešto vrlo zahtjevno – pozvani su na obraćenje, a to im se nije dopalo. Međutim, već je postojala jezgra vjernika, dobrih ljudi, jednostavnih, siromašnih koji su zavoljeli Isusovu poruku oslobođenja jer su bili ugnjetavani, osjećali oporost, napade i represiju okupacije, teške poreze, žalosnu ekonomsku situaciju, čak i glad. S druge strane, religija kakvu su predlagale vjerske vlasti Izraela, napravljena je od vrlo teških ograničenja. Riječ je o nekoliko stotina recepata, pozitivnih i negativnih, koje svaki Židov mora poštovati. Tijekom stoljeća Sinajskom zakonu dodavali su ih “mudri i učeni” teolozi, a potvrđivali vjerski poglavari. Tako se to čini i dandanas. Isusova radosna vijest upućena je svim ljudima, no posebno ‘malenima’. Isus se ne miješa u političke i ekonomske igre, ali svojim gestama i riječima redovito osporava i popravlja one vjerskog karaktera. Kad se vjerske postavke poslože kako treba, onda i političke i ekonomske idu bolje. Sjetimo se što je rekao o vjerskim poglavarima: ”Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom maknuli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.” (Mt 23, 4-12) Njegove geste značajne su za čovjeka željnog oslobođenja. Evanđeoska poruka nije ‘moralizirajuća’ poruka, u domeni dopuštenog i zabranjenog, nego objava Boga koji je Isusov i naš Otac. Upravo je ta objava Boga Oca temelj jedne jedine zapovijedi, u kojoj je sažet sav moral – ljubiti Boga i ljubiti bližnjega kao što Isus ljubi. Sveti Augustin će reći: ”Ama, et fac quod vis” – Ljubi i čini što hoćeš. Nije dopušteno od vjere praviti moral koji bi se sveo na dopušteno i zabranjeno. Kršćanski moral, objašnjenje kršćanskog ponašanja, dolazi samo kao zaključak, kao posljedica osobne spoznaje Isusa Krista, susreta sa živim Bogom, Bogom ljubavi. ”Posljednje Isusove riječi ne utemeljuju neko slatkasto kršćanstvo ili tzv. kvietizam. Evanđelje zahtjeva velika opredjeljenja, zanosno je i poduzetno” – kaže pater Duda. Isus nas poziva da učimo od Njega dobrotu srca i duše, i lijepog ponašanja prema svima. A za to ne moramo imati diplomu.