Isusov poziv da idemo za Njim zahtjeva da napustimo naš stari život i započnemo novi (Mt 4,18-22). Isusov smo izbor, prvi, a ne neki od mnogih opcija. Nismo pomoćni kotač i ne – nismo drugi izbor. Ponekad se bojimo to sebi priznati jer mislimo da je to sebičnost, i da takvim stavom vrijeđamo druge. Mislimo da je bolje sebe vrijeđati i ne tražiti ništa zauzvrat. Ali Isus ne misli tako. On je Bog koji nas neizmjerno poštuje i zahtjeva da i mi sebe poštujemo. Kada ćemo poštivati sami sebe, poštivat će nas i drugi. Mi smo izabranici Božji i zaslužujemo da nas se tretira kao važne. Mi nismo jedna od opcija. Mi smo nezamjenjivi i daleko važniji nego što mislimo i što si želimo priznati. Imamo prekrasne duše koje nas čine jedinstvenim osobama (Đorđe Balašević, Unikatna). Nemojmo sabotirati sebe. Ne ostavljamo se po strani. Isusu nismo dodatak, ili netko ili nešto što bi mu malo poboljšalo život. Isus nas je izabrao za sebe, da nam se može predati do kraja. Ne isplati se samo tako dati svoj život onima koje ne volimo ili ne poštujemo, onima kojima nismo važni ili koji se služe s nama kao da smo stvari, a ni onima koji ne uvažavaju naše mišljenje ili osjećaje… A Njemu je čast što nam može biti prijatelj. Mi smo punovrijedni i Bogu mili, unikatni. Imena su nam zapisana na nebesima. Prvi smo Isusov izbor i vrijeme je da napokon poštujemo sebe. Važni smo.