”Dođite! Već je pripravljeno!”, kaže Gospodin uzvanicima (Lk 14, 15-24), a oni su se odreda počeli izgovarati s argumentima koji nisu držali vodu: zbog ranije preuzetih obaveza, itd… Čini nam se nevjerojatnim da su odbili Njegov poziv. Izgovor ili alibi, argument, paravan, izlika, opravdanje, nadomjestak, šlagvort, razlog, tajming, povod, marketinški trik…oduvijek su prisutni u životu ljudi. Majstori smo u izgovorima. Tako je i u vjerničkom životu. Sljepoća koju proizvode zavođenja svijeta, određeni projekti, određene ideje ili ljudi, malo po malo počinju zauzimati Božje mjesto u našim srcima – manje mislimo na Boga, rjeđe molimo, rjeđe idemo na mise i sakramente, itd… hlade u nama ljubav prema Bogu. Dolazak na misu, na gozbu Kraljevstva, nije fakultativan (fakultet!). Radi se o besplatnoj gozbi Božje ljubavi i milosrđa, za sve, ali i o besplatnom odazivu koji se od njih očekuje. Bog nas poziva da dođemo, i očekuje naš pristanak. A mi sve manje i manje prihvaćamo njegov poziv. Možda (?), kažem možda, (u šali! makar nije šala!), kad bismo dolazak u crkvu masno plaćali, kad bi nas to koštalo, možda bismo tada, kažem možda (u šali! makar nije šala!), počeli shvaćati da tu ima nešto kad već toliko košta, pa bismo barem provirili u crkvu i to iskoristili, a ovako - kad je gratis, ništa ne gubimo. Međutim, nije istina. Isus je unaprijed platio svojim životom. Platio je križem. Izgubio je u očima svijeta, ali je pobijedio u očima neba. Treba izgubiti, da bismo dobili. I što više gubimo, to više dobivamo. Rekao nam je: ”Tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.” (Mk 8, 35) Oni koji s Gospodinom gube, pobjeđuju. Radujmo se što smo pozvani i recimo: evo me, Gospodine.