Majka ”sinova groma” dolazi pred Isusa s vrlo ljudskim zahtjevom: da njezini sinovi budu uz njega, na najvišim mjestima u njegovu kraljevstvu. Majka Zebedejevih sinova vjeruje u Isusa, ali i vjeruje da njezini sinovi zaslužuju ”više”, ”bolje”, ”posebno mjesto”. U njezinoj gesti možemo vidjeti ljubav, ambiciju, vjeru – ali i nerazumijevanje. Jer ona traži čast, a ne žrtvu; slavu, a ne služenje. Isus ju ne kori, ali joj jasno pokazuje da je put prema njegovu kraljevstvu posve drukčiji. Njezini sinovi će s vremenom razumjeti: prava blizina s Isusom nije u sjaju, nego u predanju. Ova scena nas suočava s našim vlastitim očekivanjima. Koliko puta i mi, poput nje, želimo priznanja, časti, bolju ”poziciju” u Božjem planu? Koliko puta vjerujemo da mi ili naši bližnji zaslužujemo ”više” jer smo se ”trudili”, jer ”nismo kao drugi”? Isus nas poziva da se vratimo temeljima vjerničkog života: služenju, poniznosti, predanju Ocu. Kod Boga ne postoji ”zaslužiti bolje” u ljudskom smislu. Postoji samo odgovor na ljubav, i put križa koji nas vodi uskrsnuću. Majka Zebedejevih je naučila da je ”najbolje” za njezine dečke ono što Bog daje.