Kristov uspjeh dolazi po muci i žrtvi, po malenosti koja suosjeća sa slabima, po služenju i odabiru posljednjeg mjesta, i po davanju života. Naša generacija, poput apostola, konstruira definiciju spasenja, odnosno sreće i uspjeha, drugačije. Kao i apostoli, mi očekujemo, Kristovu i našu, gromoglasnu i impozantnu pobjedu, i želimo ”zasjesti na prijestolje”. Zamišljamo da bi Kristova pobjeda morala biti poput trijumfa velikana ovoga svijeta, da svi osjete njegovu moć. Projiciramo spasenje kroz ljudska postignuća, kroz slavu ili moć. Smatramo da će svijet biti spašen kada budemo na vrhu. Krist je krenuo drugim putem - putem malenosti. Za Njega, sreća i uspjeh nisu potraga za slavom ovoga svijeta. Za Krista, sreća i uspjeh dolaze po raspetoj ljubavi. Nećemo biti sretni u mjeri u kojoj je sve lako, nego u onoj mjeri u kojoj je sve ljubav. Isus je izabrao skromni i skriveni život u Nazaretu, izabrao je biti kušan u svemu (usp. Heb 4,14-16), učinio se slugom sviju, i dao svoj život na križu. Spasenje, sreća i uspjeh, nisu u moći, slavi ili u velikim djelima, već u sposobnosti da volimo i da budemo voljeni u običnim, malim stvarima, skrivenim od očiju drugih.