”Idi i prodaj sve što imaš…” (usp. Mt 13,44-46) Ne radi se toliko o posjedu, koliko o srcu koje se drži stvari ovoga svijeta. Isus nas ustvari poziva da pođemo za Njim, a da bi to mogli moramo svoja srca osloboditi. Pozvani smo na unutarnju slobodu. To blago, On u konačnici, je ”skriveno” u nama ili oko nas (Mt 13,44-46), zakopano, nevidljivo, i voli da ga se traži, jer je vrijednije od svega. Zbog njega se isplati ”prodati” sve. Ne zato da bismo izgubili, nego da bismo dobili više. Isus je naše blago, On i sve što dolazi s Njim: mir savjesti, smisao života, nada jača od smrti, sigurnost u Božjoj ljubavi, prisutnost Duha Svetoga. A ”skriven” je zato jer voli kad ga se traži. Ne zato što je daleki, nego zato što nas traženje mijenja. U traženju raste povjerenje, stvara se odnos, uči se moliti, ne samo riječima nego i srcem. Kada ga tražimo, čak i onda kad ne znamo što točno očekujemo, pokazujemo da bez Njega ne možemo, i da On ima odgovore. Samo ponizno i budno srce može ga prepoznati ”na njivi” koja izgleda kao svaka druga. Ako tražimo “nešto veliko”, nešto “posebno”, ako čekamo velike znakove, ako očekujemo čuda – nećemo ga pronaći, jer On se skriva u malenosti, u križu, u tišini molitve, u svakodnevici, u Euharistiji. ”Prodati sve što imamo” znači odreći se kontrole, odreći se samosažaljenja i prigovaranja, odreći se navezanosti na imidž, sigurnost i planove. A, ”Ti se smiluj pa mi vrati, moje izgubljeno blago.” (Tedi Spalato)