Možemo imati mnogo talenata i lijepih osobina, ali to nije dovoljno za plodonosan život. Petar, ribarski veteran na Galilejskom jezeru, nakon što je bacio mreže ”na Isusovu riječ” (Lk 5, 1-11), ostaje zapanjen. Dobro je znao da je bio samo običan, siromašan ribar, i nije mu bilo jasno od kuda toliki blagoslov. Plod naših ruku dolazi kada svoje projekte radimo s Gospodinom i svoje talente stavljamo u njegovu službu. Uspjet ćemo, ne zato što to zaslužujemo, nego zato što nam je to potrebno. Bog nas blagoslivlja, ne zato da bi nas se riješio, nego zato da bi nas približio sebi. Evanđelje privlači. Šimun je nedvojbeno bio grešan čovjek (a tko nije?), ali Isusu njegovi grijesi ne smetaju, jer će mu ih oprostiti. Kada Isus gleda ljude, on ne samo da vidi ono što su danas, nego ih vidi i onakve kakvi će jednom biti. Ako je uspio preobraziti Šimuna u Petra, ribara ljudi, u svetoga čovjeka, koji će postati prvi poglavar Crkve i koji će umrijet kao mučenik, to savršeno može učiniti i s nama. I to neopisivo želi. Mučimo se ostvariti svoje snove i svoje projekte, radimo naporno da bismo postali najbolja verzija nas samih, borimo se, ali nam često ne ide. Razočarani, pomišljamo na utabane staze kojima smo prošli. Najradije bismo ostavili sve snove, projekte i želje, i vratili se na staro, ali Isus nas ne ostavlja nedorečene. Jednom kada iskusimo nebesko, ne možemo biti ravnodušni. On će uspjeti u nama, s nama i za nas. Izvucimo naše lađe na obalu, kako god se zvale. Neka ih.