”Ribanje i ribarsko prigovaranje” najvažnije je djelo Petra Hektorovića dovršeno 1556. godine, a objavljeno 1568. u Veneciji. ”Ribanje” je narativni spjev u tri dijela u kojem pjesnik opisuje svoj trodnevni put od Hvara do Brača i Šolte, put na kojem su ga pratili i pravili mu društvo hvarski ribari Paskoje Debelja i Nikola Zet. ”Ribanje” pripovijeda o događajima na putu, o ribarskom prigovaranju, tj. o dijalozima i razgovorima koje su suputnici vodili. Prema rječniku hrvatskog jezika ”prigovarati” znači stalno se na sve tužiti, stalno biti nezadovoljan; kukati, jadikovati. Priznajmo, teško da prođe dan kada se na nešto ili na nekoga ne požalimo. ”Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!” (Mt 25,26) Mnogi ‘pobožni’ vjernici su podložni ovoj duhovnoj bolesti – traže oproštenje od Boga, a istovremeno jedva dočekaju da drugima ‘nabiju’ na nos njihove pogreške. Kada prigovaramo, ogorčeni smo, ljuti i povrijeđeni – gubimo vrijeme na gubljenje vremena.