Kad kaže: ”Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio” (Iv 15,12), Isus otkriva kako je On taj koji nas je prvi ljubio – bez uvjeta, bez zadrške, do kraja. Njegova ljubav zato nije najprije uzor, nego izvor (usp. 1 Iv 4,19). Sve počinje s prihvaćanjem Njegove ljubavi, i ljubavi onih koje nam stavlja na put. Ne možemo drugima dati ono što sami nismo primili. Bogu trebamo dopustiti da nas voli, otvoriti mu naše duše. Baš kao i drugima. Ako nismo voljeni, ako nismo pustili da nas dotakne nježnost bližnjih, ljubav ćemo shvatiti kao trud, napor, možda čak i kao sredstvo. A takva ”ljubav” umara. Nije prav! A ”prava ljubav nikad ne promaši.” (Petar Grašo, Moje zlato) Prihvatiti ljubav zato znači dopustiti da budemo ljubljeni, od Boga i od drugih – kroz njihovu dobrotu, pažnju, prisutnost, pa i kroz njihove nesavršenosti.