Krist je u Nazaretu održao govor i zauzvrat dobio vrlo agresivan odgovor. To mu se dogodilo s ljudima koji su ga vidjeli kako odrasta, s kojima je dijelio i dobro i zlo svakodnevnice. Očito je da ga nisu dobro procijenili. Takvo nešto se često i nama događa. Ljudi nas, umjesto da nas ispravno prosude, unaprijed osude, umjesto da nas dobro procjene, savršeno nas podcijene. Stanovnici Nazareta bili su očito ograničeni. Sva njihova inteligencija završavala je s granicama njihovog sela. Istina, Isus je obični susjed. Izabrao je doći kao sasvim običan čovjek, kao onaj kojeg svi mogu vidjeti, susretati i slušati. ”…Ponizan, skriven, i često nevidljiv.” (Franjo, Angelus, 13.6.2021.). Kada danas za nekoga kažemo kako je ponizan, obično vidimo jadnu, slabu i pasivnu osobu, koja se ne usudi ni podići pogled, a kamoli se nekome suprotstaviti; osobu koja nema ni samopoštovanja niti samopouzdanja, osobu koja se podvijenoga repa podvlači pod stol. No, to uopće nije istina. Ponizna osoba je objektivna, točno vidi i sebe i druge, svjesna je svoje uloge u svijetu ali i uloge drugih ljudi, promatra svijet u cjelini i ne stavlja sebe u središte niti na prvo mjesto. Isus nas, govoreći nam na jednostavan način, poučava da se u svakodnevnim, običnim stvarima, nalazi skrivena Božja prisutnost. Ne odbacujmo i ne prezirimo jednostavnost zbog toga što je često prejednostavna. Prihvatimo da nas Gospodin može pokrenuti i dotaknuti preko skromnih i, po sebi, razumljivih stvari. Ne živimo kao što pogani žive – ”u ispraznosti pameti njihove: zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova.” (Ef 4,18)