Na dan Duhova, kako nam opisuju Djela apostolska (2,1-4), okupljeni su bili apostoli i drugi učenici, zajedno s Marijom, Isusovom majkom. Prisutnost Marije u toj zajednici nije slučajna. Marija svojom prisutnošću učenicima daje sigurnost da će Bog ispuniti obećanje. Ona zna da Bog drži svoju riječ. Marija je ”učiteljica čekanja”, ona se brine za naše duše s majčinskom nježnošću i strpljivošću. Isus je s križa rekao učeniku i svima nama: “Evo ti majke” (Iv 19,27). Marijina briga za naše duše je poput majke koja bdije i kad njezina djeca toga nisu svjesna – ona nas vodi k Isusu, uči nas slušati Njegovu riječ, čuvati je u srcu, i vjerovati joj i onda kad je ne razumijemo. U trenutku kad je Crkva bila na početku, kad su apostoli bili prestrašeni i zbunjeni, Marija ih je povezivala vjerom i pouzdanjem u Božja obećanja. I danas nas njezina prisutnost smiruje i usmjerava. Kad nas zahvati nemir, kad nam duša luta, kad molitva zamre – ona šaptom potiče: ”Učinite sve što vam kaže”. (Iv 2,5) Ne traži da se okrećemo njoj, nego nas vodi Kristu, nježno i postojano. Ona ne brine samo za naše molitve, nego i za našu nutrinu – da ostanemo vjerni, otvoreni Duhu, i uvijek budemo usmjereni prema Onome koji nas ljubi do kraja. Sve što je Marija činila, činila je s nutarnjom jednostavnošću i vjerom, ne tražeći slavu, nego vršeći volju Očevu. Upravo zato Crkva kroz stoljeća uči: kad ideš s Marijom, nikad ne gubiš, jer ona zna put k Isusu – najkraći, najjednostavniji i najsigurniji. Po Mariji k Isusu znači čekati kao ona u Nazaretu, u betlehemskoj noći, pod križem, i u dvorani Posljednje večere.