Neki su uvijek na vrijeme, a neki kasne. Za mnoge su to prilično standardne stvari. Ne mislim da zaslužuju drugačija pravila, ali jednostavno je tako. Ustaju rano i vrijeme do odlaska nastoje provesti sa što više aktivnosti: sport, doručak, vijesti na webu, sanjarenje o smaku svijeta navlačenjem čarapa, itd. Kao i obično, pogledavaju na sat i kažu si: ima vremena. I ubrzo shvate da će opet zakasniti. Diana De Lonzor, savjetnica za upravljanje velikim tvrtkama, iznosi sljedeće opažanje: ”Velika većina ljudi koji kasne, kasni cijeli život, za bilo koju vrstu aktivnosti.” Iznenađujuće, malo je znanstvenih istraživanja o kašnjenju. Ugledni stručnjaci kažu da su neki ljudi “programirani” da kasne i da problem dolazi izdaleka, drugim riječima iz mozga. Dakle, ako kasnite – imate mozga, ne brinite. Niste lijeni, meki ili manje produktivni od prosjeka. Nije vam cilj razljutiti ili omalovažiti bilo koga svojim kašnjenjem. Sve je to samo posljedica vaše psihologije i vaše osobnosti. Uostalom, oni koji kasne obično ostaju budni dokasna kako bi nadoknadili izgubljeno vrijeme, nešto o čemu ne govorimo, a što bi ipak mnogo doprinijelo njihovom lošem renomeu nepoštenih i mrskih kasnilaca. Kažu da, dugoročno, kašnjenje ima vrlo pozitivne posljedice za zdravlje. Istraživači su utvrdili blisku vezu između kašnjenja i optimizma, smanjenja stresa, kardiovaskularnih bolesti i jačanja imunološkog sustava. Na Državnom sveučilištu San Diego napravljena je studija o ljudima tipa A i B. Ljudi tipa A su agresivniji, samokritičniji, natjecateljski raspoloženiji i više paze na vrijeme, odnosno točniji su, dok su ljudi tipa B skloniji kašnjenju, strpljiviji i opušteniji – što su istovremeno karakteristike koje im pomažu da postanu uspješniji. Ljudi tipa B pokazuju veću maštovitost što je korisno u kreativnim zanimanjima. Ne boje se kršiti pravila niti izaći izvan zadanih granica i ne zamaraju se sitnicama. Dok rade mogu potpuno izgubiti osjećaj za vrijeme, i unatoč tome postići velike rezultate. Optimistični su, i zbog te kvalitete rijetko odustaju i ne predaju se olako. Uvijek idu prema naprijed, a ako se pojavi neki problem, uvijek vjeruju da postoji rješenje. Osjećaju manju razinu tjeskobe i bolje se snalaze. Drugim riječima, ljudi koji su navikli kasniti fokusiraju se na bitne stvari i vide budućnost kao beskonačnost mogućnosti. Čak i kada kasne ne paničare. I ako moram birati između onih deset, ja biram onog prvog, zaručnika – jer on uvijek kasni.