Bila je noć kad je Gospodin izbavio Izraelski narod iz Egipta… Dok su u egipatskim kućama odjekivali jauci, u izraelskim kućama vladala je tiha budnost. Ljudi su stajali obučeni, jeli u žurbi, i gledali prema vratima. Čekali su znak. Bila je to sveta noć Božje vjernosti. Noć kada se tišina isprekidana jaukom pretvarala u radost oslobođenja. Ta noć bila je odgovor na godine suza, robovanja, i ustrajne molitve. Bila je odgovor na pitanje: ”Gdje si, Bože?”, bila je odgovor koji nije došao odmah, ali je došao kad je trebalo. I kad je došao, došao je s moći i s nježnošću. Svi imamo ista pitanja kad dođu ”noći” - noći sumnje, noći straha, noći bolesti, noći nemogućih situacija i poraza, noći molitve koja se čini uzaludna. Noći kada ne znamo što nas čeka, kada sve u nama želi ostati gdje jest jer je poznato. U takvim noćima otkriva se Njegova vjernost, u mraku gdje se oslanjamo, ne na ono što vidimo i što poznajemo, nego na Onoga u koga vjerujemo. Bog nas zove da izađemo iz svojih unutarnjih Egipta: strahova, navezanosti, grijeha i lažnih sigurnosti. Ne bojmo se ”naših noći” – jer noć u kojoj Ga čekamo, postaje naša Pasha, naš izlazak iz tame u svjetlo.