Bog nije dalek i hladan, nego blizak i pun ljubavi. (usp. 1 Iv 3,1) Bog je naš otac i želi nam samo najbolje – čuva nas, vodi nas, oprašta nam i uči nas kako rasti u ljubavi. Bog je izabrao da bude naš Otac - samo naš, i zna što nam je potrebno i prije nego što zaištemo. Sigurni dakle da nam ništa neće nedostajati, hvalimo ga: ”sveto je ime tvoje”, i prepuštamo se njegovoj volji: ”dođi Kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji”, ali ga i dalje molimo: ”daj nam danas kruh naš svagdanji.” Njegova riječ je plodna – ne uvijek na način koji očekujemo. Kao što kiša natapa tlo i omogućuje rast biljkama, tako i Božja riječ prodire u duše i donosi promjenu, bilo kroz obraćenje, ohrabrenje ili iscjeljenje, bilo kroz vođenje na pravi put. Plodovi uvijek dođu na vrijeme. Skloni smo misliti da moramo nešto učiniti da bismo ga ”udobrovoljili i požurili”, međutim ne trebamo – našeg Oca ne moramo podsjećati da nas treba voljeti. Njegovu ljubav dobivamo besplatno. (Ef 2,8-9) Bog je dar, a ne nagrada.