Okruženi smo s ljudima koji u nama potiču lijepe osjećaje, dobre ideje i izvlače iz nas ono najbolje. Ali i s takvima znamo doći u sukob. A onda dođe na red opraštanje koje nam Bog zapovijeda. Pitamo se – trebamo li mi njima oprostiti ili oni nama. U djetinjstvu su nas roditelji, na neki način, ”prisiljavali” da drugima oprostimo, ali u odrasloj dobi češće očekujemo ispriku. I nakon obostranih isprika (a to najviše boli), pamtimo i mučimo se s time čitav život. I svaka pomisao na to sprječava nas da živimo miran i ugodan život. Nerijetko se čuje: ”Mogu oprostiti, ali ne mogu zaboraviti.” Pitajmo se – trebamo li uopće zaboraviti? Biblija ništa, pa ni grijehe svojih najuglednijih ljudi, poput Davida ili Petra, ne ‘gura pod tepih’, ne zaboravlja, nego sve iznosi na vidjelo. Pavao, ne samo da ne potiskuje i ne niječe da je progonio kršćane, nego o tome priča: ”Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu.” (Gal 1, 13-14) Biblija zagovara sjećanje, a ne zaborav prošloga, pa makar to što je prošlo bilo nezgodno za sjećanje. Odgovor se naslućuje u riječima čovjeka koji je primjer opraštanja: ”Oprostiti i pomiriti se znači očistiti sjećanje od mržnje, zavade, želje za osvetom…” (sv. Ivan Pavao II) ”Oprostiti, a ne zaboraviti moguće je, dakle, jedino kada ozdravi sjećanje. Tko zaista oprosti, taj malo-pomalo i zaboravi, jer oprostom liječi sjećanje. Sjećanje blijedi, i na kraju svega čovjek se više i ne sjeća što se dogodilo. Slično je to rani na tijelu koja je zacijelila i ostaje samo ožiljak.” (Fra Marinko Šakota) Imali smo više grijeha pred Bogom nego što smo ih ikada imali pred drugima, i On nam ih je oprostio. Zato moramo pustiti i preboljeti ono što nam je Bog već oprostio, jer ako to ne učinimo, naši standardi opraštanja postaju veći od Božjeg oprosta, a to nije ispravno. Isus je platio za naše grijehe, i to bi trebalo biti dovoljno. Ako smo tražiti pomirenje, i nismo uspjeli, sve prepustimo Bogu. Ono što uvijek možemo učiniti jest moliti.