Isus se zna umoriti od naših rasprava: ”Smije li se ovo?” ”Je li ovo grijeh?” ”Je li ovo liturgijski ispravno?” Dok mi oko Njega pravimo seminare i komisije, On samo gleda i misli si – dokle će ovako? Njemu su naša natezanja bez veze. Kad je hodao zemljom, nije provjeravao jesu li ljudi u skladu s propisima, nego ih je jednostavno doticao i liječio, rušio je granice, razgovarao s onima s kojima je htio. Takav je i danas. Njegov princip je jednostavan: ne kompliciraj, napravi što treba, i idi dalje. Mi bismo najprije provjerili da li se nešto smije ili ne, tko smije, što se mora, što se ne smije, a On, dok sluša naša naklapanja, koluta očima i govori: ”Ajde, napravi to, i završena priča”. Kad nekome pomažeš, kad ga saslušaš, kad šutiš uz onoga koji pati – ne pitaj što se smije, prestani s ”teološkim objašnjenjima”. Napravi što treba i basta.