Isus je bio kušan, ali nikada nije sagriješio. Napasti nisu grijesi, one su dio ljudske naravi. Grijeh nastaje tek kada se čovjek slobodnom voljom odluči popustiti nekoj od njih. Napast je prilika za izbor – hoćemo li ostati vjerni Bogu ili popustiti. Slično vrijedi i za želje. One same po sebi nisu ni dobre ni loše. Važno je samo kako ih usmjeravamo. Kada ih stavljamo ispred Boga ili ih koristimo sebično, onda nas mogu odvesti u grijeh. Samo onda. Ključno je dakle imati ispravnu orijentaciju srca – držati se Boga u kušnjama i upravljati svojim željama u skladu s Njegovom voljom. Stalno smo suočeni sa situacijama u kojima moramo birati. Isus je, na početku javnog djelovanja, morao izabrati kakav Mesija želi biti. (Lk 4,1-13) Grčki glagol peirázõ, koji se koristi u evanđeoskom odlomku, može značiti i – iznositi na vidjelo. Isus, baš kao i mi, smo stavljani na kušnju kako bi izašlo na vidjelo ono kakvi jesmo. Isus se oslanjao na Božju volju. Učinimo i mi tako. ”Vjeran je Bog: neće pustiti da budemo kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možemo izdržati”. (1 Kor 10,13) U napastima nismo sami – Bog nam uvijek daje snagu i izlaz.