Evanđelje nam govori da Isus, nakon krštenja i četrdesetodnevnog boravka u pustinji, započinje svoj javni život u Galileji. Putujući kroz mnoga sela, jednog dana navrati u svoj Nazaret, u selo u kojem je odrastao i živio trideset godina. Poče poučavati u sinagogi, a njegovi suseljani su se, svi iznenađeni, pitali što se s njim događa. A kada im Isus kaže da ne znaju prepoznati koga imaju pred sobom, odlučuju ga strmoglaviti niz liticu. Doista, ”nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju.” (Lk 4, 16-30) O Isusovu životu tijekom trideset godina u Nazaretu ne znamo praktički ništa. S pravom se kaže da je to skriveni Isusov život. U neku ruku, stanovnici Nazareta su imali pravo biti iznenađeni onim što je Isus odjednom počeo postizati (a u Nazaretu je tek počeo poučavati u sinagogi, Evanđelje čak i ne govori o čudu), jer je trideset godina živio na sasvim normalan način, kao i svaki drugi. Kad su ljudi doznali za njega da poučava u mjesnoj sinagogi, pitali su se, ”nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?” (Mk 6,3) Trebat će se ubuduće naviknuti na novo normalno. Ovo je velika pouka za nas. Sin Božji je postao čovjekom, i živio je normalnim životom: u radu, u siromaštvu, jednostavnosti i tišini. Ponekad poželimo postići izvanredne stvari, velika djela, da se osjećamo ispunjeno i da nas pamte. Zbog toga pravimo mnogo buke oko sebe. Isus ne misli da je to ispravno. On nas uči vrijednosti malih stvari, običnog života, života koji se živi s ljubavlju i predanošću. Duhovni plod onoga što činimo ne ovisi o veličini ili važnosti naših djela, već o ljubavi s kojom ih činimo. Sveti je Ivan od Križa držao da je mali čin čiste ljubavi korisniji Crkvi od svih drugih djela zajedno. Ono što se rađa iz molitve, a ne umišljenosti našega ”ja”, ono što je očišćeno poniznošću, pa bio to i osamljen, tihi čin ljubavi, najveće je čudo koje kršćanin može učiniti. Takav način života čini puno dobra Crkvi. Zahvaljujući Isusu iz Nazareta najobičnije stvari u našem životu postaju važne.
