Ljude koji su mu vjerovali Isus poziva da krenu dalje: da postanu njegovi učenici. Biti učenik znači puno više od jednostavnog vjerovanja onome što Isus uči i izvlačenja koristi iz onoga što On čini. Iznenađujuće? Prisjetimo se samo kako ljudi znaju reći da su katolici, premda mnoge od njih ne vidimo godinama u crkvi. Nije dovoljno govoriti: ”Za tobom ću kamo god ti pošao.” (Lk 9, 57-62) Biti Isusov znači više od toga – znači izabrati ga za učitelja, za uzor koji nasljedujemo. Isusov nasljedovatelj želi svim srcem upoznati njegov život, postati poput Njega u svim aspektima svoga života, prenositi njegovu poruku i ljubav drugim ljudima i pomoći da ovaj svijet postane bolje mjesto za svakoga. Ima pravo kad nam kaže da je ”mnogo zvanih, a malo izabranih.” (Mt 22, 1-14), onih koji su se odazvali i napravili korak više, koji su obukli ”svadbeno ruho”. Ne možemo tvrditi da pripadamo Bogu ako nismo ”odjenuli Krista”, odnosno, ako nismo ”novi u Kristu”. Za to postoje uvjeti. Prvi je ljubiti Boga svim svojim srcem, svom svojom dušom, svim svojim umom i svom svojom snagom: ljubiti ga iznad svega. Ljubiti ga i više od ljudi koji su nam srcu najdraži: od oca, majke, muža, žene, djece, braće i sestara, čak više i od vlastitog života. Isus nas ne zavarava govoreći da će sve biti u redu ako ga izaberemo za učitelja – obećava život u izobilju, ali govori i o zahtjevima: treba biti spreman uzeti križ i slijediti ga kamo god nas On vodi. Zato odluku da budemo njegovi učenici ne smijemo donijeti brzopleto. Prije nego što krenemo u taj projekt, moramo se zapitati: jesmo li spremni ”svega se odreći”. Ako to ne želimo, onda nemojmo ni krenuti, ali ako je naš odgovor pozitivan, krenimo! Bit će to najbolje što će nam se dogoditi u životu.