U Troadi, noću, Pavao je imao viđenje: ”Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam! - Преминете во Македонија и помогни ни.” (Dj 16,9) Pavao je razumio da ga Bog poziva da propovijeda Evanđelje u Europi. Budimo pažljivi na poticaje Duha – i nama Bog govori. Nekog od nas netko možda doziva: ”Dođi, pomozi mi.” Možda tvoj susjed, prijatelj, možda član tvoje obitelji… Možda čak i netko koga ne poznaješ, ali za čiju si patnju saznao. U svijetu u kojem se lako oglušimo na tuđe boli, i često gledamo samo na sebe, ova je rečenica poput ”božje strelice”: Prijeđi granicu udobnosti, ravnodušnosti, sebičnosti, i ponudi pomoć, budi svjetlo bližnjima, ”budi Evanđelje”. Prijeđimo u ”Makedoniju”. Netko sigurno treba naše srce i našu vjeru. Ne bojmo se granica. Granica udobnosti koja nas drži u poznatome, u rutini, gdje ne riskiramo, gdje se ne trošimo. Granica straha koja nas uvjerava da ne možemo, da nismo dorasli, i da će nas drugi odbaciti. Granica predrasuda koja nas tjera od drugoga, jer smo ga već unaprijed osudili, kategorizirali. Granica ravnodušnosti, kada drugima damo znanja: ”To nije moj problem”, i ”zatvorimo oči”. Vjera nam omogućuje da prelazimo granice, da ”idemo na drugu stranu mora”. Kada Isus kaže: ”Pođite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje”, On zapravo govori: ”Ne mislite na granice. Idite i donesite im Boga.”