Opisujući poniznu molbu rimskog časnika i Isusovo pozorno slušanje, Matej naglašava univerzalnu dimenziju Kristove otkupiteljskog poslanja. Zašto Gospodin daje “audijenciju” stotniku? Za razliku od pismoznanaca i farizeja, i mnogih suvremenika, ovaj stranac, osvajač Obećane zemlje, ne pristupa Gospodinu s izgledom nadmoći, niti s ponosom, nego kao čovjek opisan u psalmu: ”Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.” (Ps 51, 5.18-19) To je ono što Krist gleda – naša srca. Gospodin važe namjere našeg srca. On sudi pravedno, ali je Njegova pravednost veća od naše. Moralni propisi za Gospodina ne važe kao što važe za nas. Nama su oni sigurnost na putu (ali i ograničenja), no Njemu propisi na određuju djelovanje. Istina, Krist ih nije došao ukinuti, ali nam je donio snagu da ih mognemo vršiti jer zna da ih nije (uvijek) lako vršiti. Kada nije lako živjeti po zapovijedima, Krist nam nudi pomoć svoje ljubavi da mognemo ”vršiti volju Božju, ljubiti njega i svoju braću.” On je bezgraničan i beskonačan Bog, postoji izvan prostora i vremena i nije ničim ograničen. Kada govorimo o beskonačnosti Boga, mislimo na njegovo sveznanje, svemoć i sveprisutnost. Sveznanje znači da Bog ima beskrajno znanje. Upravo takvo znanje osposobljuje ga kao suverena i suca svega. On ne samo da zna sve što će se dogoditi, nego i sve što se moglo dogoditi. Ništa ga ne čudi. Mnogi biblijski stihovi otkrivaju ovaj aspekt njegove prirode, kao na primjer Prva Ivanova poslanica: ”Bog je veći od našega srca i zna sve.” (1 Iv 3,20) Budući da je svemoguć, ništa ga ne može spriječiti da se njegova volja i namjere ostvare. ”Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi to učini.” (Psalam 115,3) Na pitanje učenika: ”Tko se dakle može spasiti? (Mt 19,25) Isus odgovora: ”Ljudima je nemoguće, ali Bogu je sve moguće.” (Mt 19,26) Bog nije ograničen prostorom i vremenom. ”Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u podzemlje legnem, i ondje si. Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.” (Ps 139,7-10) Bog je beskrajno iznad svega što je stvorio, veći i neovisan, beskrajno iznad i izvan nas i našeg razumijevanja. Unatoč našoj konačnosti i njegovoj beskonačnosti, možemo ga spoznati i razumjeti, jer nam se objavio kao prijatelj i voli djela svojih ruku. On je Bog kojeg se može zadiviti (Mt 8, 5-11). Ne postoji ništa u nama što Bog po svom sinu, Isusu Kristu, ne ljubi.